Na drugoj inauguraciji predsjednika Mikheila Saakashvilija 20. siječnja Rusku Federaciju predstavljao je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov. Nekoliko dana prije ove ceremonije, Georgian Times je doznao za jedan zanimljiv detalj izravno vezan uz Lavrovljevu biografiju.
Vjerojatno malo tko u Gruziji zna da je ruski ministar vanjskih poslova rođen u Tbilisiju i da mu pravo ime nije Lavrov. Georgian Times je i prije pisao o armenskom podrijetlu “slavnog Rusa”, no tada nismo uspjeli utvrditi njegovo pravo ime. Štoviše, bilo je teško pronaći dokaze da je Lavrov rođen u Tbilisiju.
Ni u jednoj službeno objavljenoj njegovoj biografiji nije navedeno gdje je rođen ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov; samo je naveden datum rođenja - 1950. Propuštene su godine školovanja, ali je zabilježeno da je 1972. diplomirao na Moskovskom institutu za međunarodne odnose (MGIMO).
Kako nam je ispričao nadležni informator, Sergej Lavrov rođen je u Tbilisiju, u ulici Ararat, pravo mu je navodno bilo Lavrentjan, a učio je nekadašnju 93., sada 84. školu. No, unatoč našim pokušajima, nismo uspjeli pronaći Lavrovljev trag u školi 93. I u Araratskoj ulici nitko nije znao da je tamo nekoć živjela Lavrovljeva obitelj.
Ipak, Georgian Times je uz pomoć svog izvora uspio pronaći kuću u kojoj je maleni Sergej živio sa svojom obitelji. Isti izvor objasnio je da je Lavrov prezime očuha koji ga je odgojio. Kako bismo razjasnili detalje, kontaktirali smo jednog od čelnika armenske dijaspore u Tbilisiju Van Bayburta. Uz njegovu pomoć utvrdili smo da se kuća u kojoj je Sergej Lavrov proveo djetinjstvo doista nalazi u ulici Ararat. Zapravo, nije studirao u bivšoj školi br. 93, jer je još bio u predškolskoj dobi kada su se njegovi roditelji preselili u Moskvu. Od Van Bayburta doznali smo i druge zanimljive detalje o Lavrovu, pa tako i to da mu pravo ime nije Lavrentyan, nego Kalantarov.
Van Bayburt:
“Znam da je pravo ime Sergeja Lavrova Kalantarov, 17. veljače 2005., kada je bio na Slavenskom sveučilištu u Jerevanu, Lavrova su pitali smeta li mu njegovo armensko podrijetlo, a on je odgovorio: “Ja imam tbiliske korijene otac je od tamo, u meni teče armenska krv i nijedna druga. Ova me krv ni u čemu ne sputava." Ovim odgovorom Sergej Lavrov je priznao da je čistokrvni Armenac. U Tbilisiju, u redakciju lista "Vrastan", došao je očev bratić, već poodmakao čovjek. Vidite, tada je imao više od 80 godina, to je bilo u razdoblju kada je Lavrov radio u New Yorku kao predstavnik Rusije u UN-u, a mi smo htjeli objaviti materijal o njemu koji je trebao pripremiti naš gost, rođak Lavrov je rekao da su roditelji njegovog oca bili vrlo bogati, a njegov djed Kalantarov je bio član dume u Tbilisiju. Araratskoj ulici u kojoj je proveo djetinjstvo, ali zbog preopterećenosti rasporedom nismo uspjeli."
p.s. Znamo da, unatoč armenskom podrijetlu, Sergej Lavrov ne zna svoj materinji jezik. Njegovi preci u Tbilisiju također su govorili ruski. Istina, rekao je jerevanskim studentima da mu ne smeta njegovo armensko podrijetlo, ali to prije treba smatrati diplomatovim odgovorom, jer on ne može ne znati da kad se nešto događa u Rusiji, krivac se uvijek nalazi među nerusima.
Tako je bilo i sa Staljinom, a uznemiren je i grob s posmrtnim ostacima Petra Bagrationija, heroja Borodinske bitke. Prethodnik Sergeja Lavrova na mjestu ministra vanjskih poslova, Igor Ivanov, postao je nepoželjan samo zato što mu je majka bila Gruzijka. A nedavno je zbog svog gruzijskog podrijetla bio prisiljen napustiti mjesto tajnika Vijeća sigurnosti. Hoće li i Sergej Lavrov dijeliti njihovu političku sudbinu, bit će jasno uskoro.
Još jedna osoba koja je radila u Kremlju bio je Evgenij Primakov, Tbilišanin koji je odrastao u Plehanovskoj ulici. Bio je na čelu ruske vlade, a sada je na čelu Gospodarske i industrijske komore. Dakle, Rusija nikada nije osjetila manjak osoblja iz Tbilisija. Istina, Moskva suzama ne vjeruje, ali neka barem vjeruju da nismo osvetoljubivi, a Gruzija će je i dalje opskrbljivati tako značajnim kadrovima.
P.P.S. Dana 23. siječnja, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov rekao je na tiskovnoj konferenciji u Moskvi: "Ako se prizna neovisnost Kosova, Rusija ne namjerava priznati neovisnost Abhazije i Chinvalske regije."
____________________________________
("The Conservative Voice", SAD)
("Ogledalo tjedna", Ukrajina)
Materijali InoSMI sadrže ocjene isključivo stranih medija i ne odražavaju stajalište redakcije InoSMI.
EREVAN, 23. listopada - Sputnik. Bugarski list “Trud” objavio je članak pod naslovom “Željezni diplomat”, koji govori o zanimljivim slučajevima iz biografije ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov je teški pušač. Kada ga je glavni tajnik Kofi Annan ukorio da ne puši nakon uvođenja zabrane pušenja u sjedištu UN-a 2003., Lavrov je odgovorio:
“Ova kuća pripada svim članicama UN-a, a vi njome samo privremeno upravljate.”
I nastavio je pušiti.
Kofi Annan nije jedina žrtva Lavrovljevog oštrog jezika. Ruski diplomat u sauni svog doma drži suvenir - kamen s natpisom "Ovdje je ministar Lavrov daleko poslao britanskog kolegu Jacka Strawa." Ovo je djelo prijatelja ruskog diplomata koji je svjedočio ovom događaju. Dok je s grupom bivših kolega splavario rijekom Katun na Altaju, Lavrov je trebao razgovarati sa Strohom. On je, međutim, nekoliko puta odgađao poziv. "Na kraju sam zamolio da pristojno kažem svom kolegi da danas neću moći razgovarati s njim", rekao je Lavrov, dodajući da je njegov prijatelj te riječi protumačio na prilično slobodan način.
Nedavno je prvi diplomat Moskve oštro govorio o bugarskom premijeru Boyku Borisovu. Rekao je da je začuđen “izjavom Borisova da je Bugarska, u interesu Sjedinjenih Država, odbila implementirati energetske projekte s Rusijom”.
Bilo bi me sram pred glasačima, pred zemljom, rekao je Lavrov.
Borisov je savjetovao “Rusima da pažljivije slušaju”, a naš ministar vanjskih poslova Daniel Mitov rekao je da “riječi Lavrova graniče s neodgojenim ponašanjem”.
Lavrov je diplomirao na Moskovskom državnom sveučilištu međunarodnih odnosa (MGIMO). Riječ je o karijernom diplomatu koji je krenuo od najniže ljestvice u Ministarstvu vanjskih poslova do njenog čelnog mjesta, na kojem je već više od 11 godina. Govori engleski, francuski i sinhalski - jezik koji se govori u Šri Lanki, gdje je bio na svom prvom putovanju u inozemstvo. Godine 1994. postao je stalni predstavnik Rusije pri UN-u. Tamo je počeo neumorno provoditi stratešku liniju Kremlja, u koju osobno čvrsto vjeruje: vraćanje položaja Rusije kao velike sile.
(“Rusija je njegova religija”, rekao je jedan američki diplomat)
I također protiv dominacije SAD-a u međunarodnoj areni. Zapamćen je po svojim brojnim vetom u Vijeću sigurnosti, zbog čega je dobio nadimak "Mr. No." Jedan od njegovih idola je Aleksandar Gorčakov, koji je 30-ak godina bio ministar vanjskih poslova Ruskog Carstva, koji je nakon poraza u Krimskom ratu postao šef njegove diplomacije. “Uspio je obnoviti ruski utjecaj u Europi nakon poraza u ratu, a nije to učinio oružjem, već diplomacijom”, rekao je Lavrov o Gorčakovu. On smatra da su 90-te godine prošlog stoljeća za Rusiju bile izgubljeno vrijeme, vrijeme kada je bila ponižena. Danas, prema riječima Lavrova, Rusija ima unutarnju snagu, ekonomski je jača i uspješno rješava socijalne probleme. Stoga si može priuštiti “samouvjerenu” vanjsku politiku.
Bivša američka državna tajnica Hillary Clinton također bi mogla posumnjati u Lavrovljev odgoj. Nekoliko je puta odbio razgovarati s njom na telefon, a jednom ju je nazvao histeričnom. Hillaryna prethodnica Condoleezza Rice također je redovito dolazila na njegov udar.
“Točno je znao koji gumb treba pritisnuti da je naljuti”, prisjetio se David Kramer iz Riceova tima.
Upućeni ljudi kategorički tvrde da su tobože neobuzdani napadi Lavrova zapravo dobro promišljen potez. Kao što je politolog Georgij Mirski objasnio: “On je dobar diplomat. On zna što i koliko. Što god rekao, uvijek izražava službenu liniju Moskve.”
Sergej Lavrov rođen je 21. ožujka 1950. godine, njegovim venama teče armenska krv njegovog oca i gruzijska krv njegove majke. Gimnaziju je završio sa srebrnom medaljom. Dok je bio student treće godine MGIMO-a, oženio se i sa suprugom Marijom ima kćer. Voli sport i u svakom zgodnom trenutku posveti se omiljenom skijanju, nogometu i raftingu. Hobi mu je pisanje poezije, autor je himne MGIMO-a. Svira gitaru i skuplja političke viceve od kojih većinu zna napamet i voli ih pričati.
O njemu:
“Mudro i duhovito”
Bivši glavni tajnik UN-a Kofi Annan: “Naučio sam cijeniti i njegovu duhovitost i mudrost. Smatram ga prijateljem"
“On je među najcjenjenijima”
Bivša austrijska ministrica vanjskih poslova Ursula Plassnik: “On je jedan od najpametnijih, najobavjećenijih i najuglednijih vanjskopolitičkih igrača na svjetskoj sceni.”
“Stručnjak bez premca”
Dugogodišnji američki diplomat i bivši veleposlanik SAD-a pri Ujedinjenim narodima Richard Holbrooke (umro 2010.): "On je savršen diplomat koji služi svojim gospodarima u Moskvi s inteligencijom, energijom i nemalom količinom arogancije."
“Jedan od najboljih diplomata našeg vremena”
Zamjenik premijera, ministar rada i socijalne politike Bugarske, bivši ministar vanjskih poslova Ivaylo Kalfin: “Jedan od najboljih diplomata našeg vremena. Osoba koja vrlo dobro prepoznaje ciljeve kojima teži i bira način na koji ih brani. Ponekad s humorom, ponekad sa sarkazmom, ponekad s oštrom reakcijom.”
Zanimljivost s Hillary Clinton
Godine 2009. Hillary Clinton mu je na sastanku sa Sergejem Lavrovom u Ženevi uručila gumb "Restart" u čast najavljenog resetiranja odnosa između Sjedinjenih Država i Rusije. Međutim, natpis na ruskom je bio netočan, a umjesto "reboot" napisano je "preopterećenje". Lavrov nije propustio priliku ukazati na pogrešku te je najavio da će ovaj gumb staviti na svoj desktop. Clintonov savjetnik Philippe Reines zamolio je rusku stranu da mu nakratko vrati gumb kako bi ispravio grešku, rekavši da će ga u suprotnom Clinton poslati u Sibir. “U nekom sam trenutku zapravo razmišljala o tome”, priznala je gospođa Clinton u svojim memoarima.
Djetinjstvo i obrazovanje
Lavrovljev otac je Armenac iz Tbilisija. O nacionalnosti političara raspravljalo se više puta. Sam diplomat govorio je o svojoj nacionalnosti još 2005. godine na susretu sa studentima Rusko-armenskog sveučilišta (Erevan): “Imam korijene iz Tbilisija, jer je moj otac odande, u meni teče armenska krv i nijedna druga. Ova krv mi ništa ne smeta.”
Političareva majka Kalerija Borisovna Lavrova, čije je prezime uzeo Sergej Viktorovič, rođena je u Noginsku blizu Moskve i radila je u Ministarstvu vanjske trgovine SSSR-a.
Sergej Lavrov studirao je u jednoj od škola u blizini Moskve, gdje je glavni naglasak bio na učenju stranih jezika. Dječakovi roditelji bili su jako zauzeti poslom i stalno u pokretu, pa su u početnoj fazi njegov djed i baka bili uključeni u njegov odgoj. Kasnije su dječakovi roditelji odveli dječaka u glavni grad, gdje je nastavio temeljito učiti engleski u školi br. 607. U jednom od svojih intervjua političar je rekao da sada pokušava pomoći svojoj školi koju je završio više nego prije 50 godina.
Nakon što je diplomirao na obrazovnoj ustanovi sa srebrnom medaljom, Lavrov je planirao upisati sveučilište. Njegov izbor pao je na nekoliko kapitalnih sveučilišta: MGIMO i Moskovski inženjerski fizički institut. Na izbor budućeg zanimanja utjecale su ne samo profesionalne aktivnosti roditelja, već i prijemni ispiti za MGIMO koji su počeli mjesec dana ranije. A 1967. Lavrov je postao student Orijentalnog fakulteta Instituta za međunarodne odnose.
Tijekom studentskih godina Lavrov je bio život stranke. Niti jedan studentski susret nije prošao bez njegova sudjelovanja. Svako ljeto, zajedno sa skupinom Lavrova, odlazio je u studentske građevinske timove. Inače, Lavrov je autor himne MGIMO-a koja je i danas na snazi. Student je tijekom studija ne samo unaprijedio svoje znanje engleskog, već je savladao i francuski i sinhalski jezik.
U dobi od 22 godine Lavrov je završio fakultet i dobio diplomu na najprestižnijoj visokoškolskoj ustanovi tog vremena.
Politička karijera
Sergeja Lavrova nazivaju "diplomatom od karijere", jer je uspio proći sve korake ljestvice karijere: od tajnika do ministra vanjskih poslova Ruske Federacije.
Gotovo odmah, mladi stručnjak je poslan na stažiranje u Veleposlanstvu SSSR-a u Colombu, u Republici Šri Lanki, kao tajnik-pomoćnik. Ministar vanjskih poslova sa zebnjom se prisjeća te 4 godine provedene u toploj zemlji: “Prvo poslovno putovanje uvijek je novi svijet, otkrivanje novih prijatelja.”
Po povratku s poslovnog putovanja, Lavrov je preuzeo dužnost trećeg, a zatim drugog tajnika odjela međunarodnih gospodarskih organizacija Ministarstva vanjskih poslova SSSR-a.
Godine 1981. poslan je u diplomatsku službu u SAD. Ondje je radio 7 godina i služio kao prvi tajnik, savjetnik, a potom i viši savjetnik Stalne misije SSSR-a pri Ujedinjenim narodima u New Yorku.
Godine 1988. Lavrov je prebačen u glavni grad. Od tog trenutka političar je počeo dosezati prve značajne visine u diplomatskoj službi. U razdoblju od 1988. do 1992. Sergej Viktorovič radio je kao zamjenik, prvi zamjenik načelnika takozvane Uprave za međunarodne gospodarske organizacije Ministarstva vanjskih poslova, a zatim je i sam počeo voditi ovu strukturnu jedinicu.
Godine 1992. imenovan je na mjesto zamjenika ministra vanjskih poslova Rusije. Tako je s 42 godine bio što bliže vrhu vrhovne vlasti. Na tom je mjestu nadzirao aktivnosti Odjela za međunarodne organizacije i međunarodnu gospodarsku suradnju, Ureda za ljudska prava i međunarodnu kulturnu suradnju te Odjela za državne poslove ZND-a. Tu je dužnost obnašao do siječnja 1994. godine.
Istovremeno, Lavrov je radio kao zamjenik predsjednika Međuresorne komisije odgovorne za sudjelovanje Ruske Federacije u organizacijama sustava UN-a, a također je bio i supredsjedavajući Komisije za koordinaciju mirovnih aktivnosti zemlje. Diplomat je 10 godina bio stalni predstavnik Rusije u Ujedinjenim narodima. Tijekom tog vremena stekao je reputaciju odlučne i principijelne osobe koja je strogo branila rusko stajalište.
Godine 2004. započela je nova faza u karijeri S. Lavrova: ruski predsjednik Vladimir Putin imenovao ga je na mjesto ministra vanjskih poslova Rusije. Lavrov i danas vodi ovo ministarstvo.
Lavrov je tijekom cijele svoje političke karijere uspio steći autoritet u međunarodnoj areni i s pravom je jedan od najmoćnijih diplomata svijeta. Lavrovljev dosije je ogroman. Više puta je nagrađen zahvalnošću najviših dužnosnika zemlje i nagrađen je počasnim certifikatima predsjednika Ruske Federacije. Cijeli popis nagrada stat će u 38 počasnih titula, vjerskih, regionalnih i stranih nagrada. A za svoju ljubav prema poeziji Lavrov je dobio nagradu Saveza pisaca Rusije.
Osobni život
Sergej Lavrov oženio se još dok je bio student 3. godine Instituta za međunarodne odnose. Njegova supruga, Maria Alexandrovna, ima filološko obrazovanje.
Par ima kćer Ekaterinu koja se rodila dok je Lavrov radio u New Yorku. Ekaterina Sergejevna odrasla je u Sjedinjenim Državama, tamo je završila školu Manhattan i upisala se na prestižno sveučilište Columbia, gdje je studirala političke znanosti.
Nakon što je uspješno diplomirala na sveučilištu, djevojka je otišla na magisterij u London, gdje je upoznala svog budućeg supruga Aleksandra Vinokurova, sina velikog farmaceutskog magnata. Veličanstvena svadbena proslava održana je 2008. Catherine je svom mužu rodila dvoje djece.
Sergej Lavrov voli sport, au slobodno vrijeme skija, igra nogomet i bavi se raftingom još od studentskih godina. Osim toga, ministar svira gitaru i, kao što je već spomenuto, zainteresiran je za poeziju - puno čita i sam piše poeziju.
Lavrov Sergej ViktorovičSergej Viktorovič Lavrov je ruski državnik, ministar vanjskih poslova Ruske Federacije.
Prihod, imovina
Iznos prijavljenog prihoda za 2011. godinu iznosio je 3,451 milijuna rubalja.
Svojstvo:
Biografija
Obrazovanje
Završio je sa srebrnom medaljom moskovsku školu br. 607 s produbljenim učenjem engleskog jezika.
Karijera
1972 - 1976 (prikaz, stručni). - pripravnik, prevoditelj veleposlanika Rafika Nishanova, njegov osobni tajnik i pomoćnik, šef protokola, ataše veleposlanstva SSSR-a u Republici Šri Lanki.
1976 - 1981 (prikaz, stručni). - treći, drugi tajnik Odjela za međunarodne gospodarske organizacije Ministarstva vanjskih poslova SSSR-a.
1981 - 1988 (prikaz, stručni). - prvi tajnik, savjetnik, viši savjetnik Stalne misije SSSR-a pri UN-u u New Yorku.
1988 - 1990 (priručnik). - Zamjenik načelnika Odjela za međunarodne ekonomske odnose ruskog Ministarstva vanjskih poslova.
1990 - 1992 (prikaz, stručni). - ravnatelj Odjela za međunarodne organizacije i globalne probleme ruskog Ministarstva vanjskih poslova.
Do 1991. - član CPSU-a.
1991 - 1992 (priručnik). - načelnik Odjela za međunarodne organizacije Ministarstva vanjskih poslova SSSR-a.
1992. - ravnatelj Odjela za međunarodne organizacije i globalne probleme ruskog Ministarstva vanjskih poslova.
Travanj 1992. - siječanj 1994. - Zamjenik ministra vanjskih poslova Rusije.
1994 - 2004 (priručnik). - Stalni predstavnik Ruske Federacije pri Ujedinjenim narodima.
Govor Sergeja Lavrova za brucoše MGIMO (01.09.2011.)
Hillary Clinton sastala se sa Sergejem Lavrovom
Posebno zvanje, čin
Ima rang izvanrednog i opunomoćenog veleposlanika.
Počasni radnik diplomatske službe Ruske Federacije.
Ostale pozicije
Stalni član Ruskog vijeća sigurnosti, član povjereničkog odbora Ruskog vijeća za međunarodne poslove.
Od ožujka 1993. - zamjenik predsjednika Međuresorne komisije o sudjelovanju Ruske Federacije u međunarodnim organizacijama sustava UN-a.
Od studenog 1993. - supredsjedatelj Međuresorne komisije za koordinaciju sudjelovanja Ruske Federacije u mirovnim aktivnostima.
Od travnja 2004. - predsjednik Ruske komisije za UNESCO.
Od 11. siječnja 2010. član Vladinog povjerenstva za gospodarski razvoj i integracije.
Član uredništva časopisa SAD i Kanada: ekonomija, politika, kultura.
Predsjednik Upravnog odbora.
Predsjednik Upravnog odbora Fonda za potporu javnoj diplomaciji A.M.
Počasni član Carskog pravoslavnog palestinskog društva.
Član upravnog odbora Zaklade Russkiy Mir.
Član nadzornog odbora Zaklade Djeca Rusije.
Član povjereničkog odbora programa „Obnova spomenika Rusima u Galipolju (Gelibolu)“, koji provodi Zaklada sv. Andrije Prvozvanog.
Konfliktne situacije
Dana 18. veljače 2005., tijekom posjeta Tbilisiju, Sergej Lavrov odbio je posjetiti spomenik gruzijskih vojnika koji su poginuli za teritorijalnu cjelovitost Gruzije. Odluku je donio s obzirom na "ozbiljan emocionalni naboj" problema. Predsjednik gruzijskog parlamenta Nino Burjanadze je u odgovoru optužio Lavrova da podržava separatiste i rekao da je njegov čin slučaj bez presedana u svjetskoj povijesti i praksi međunarodnih odnosa.
Tijekom svog rada u UN-u, Sergej Lavrov je odbio postupiti po odluci glavnog tajnika Kofija Annana o zabrani pušenja u zgradi. Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov jako se naljutio tijekom telefonskog razgovora sa svojim britanskim kolegom Davidom Milibandom, a krajnju iritaciju iskazao je psovkama.
Nagrade
19. kolovoza 2010. - odlikovan Ordenom svetog Mesropa Maštoca za veliki doprinos jačanju i razvoju stoljetnih armensko-ruskih prijateljskih odnosa (Armenija).
19. ožujka 2010. - odlikovan Ordenom časti za veliki osobni doprinos jačanju međunarodnog sigurnosnog sustava, očuvanju mira i stabilnosti na Kavkazu te razvoju prijateljskih odnosa između Republike Južne Osetije i Ruske Federacije.
1998. - Orden zasluga za domovinu IV stupnja.
2005. - Orden zasluga za domovinu III stupnja.
2005. - Orden Dostyka (Kazahstan).
2005 - počasna medalja "Za sudjelovanje u programima UN-a" (Ruska udruga za UN).
2006. - Orden prijateljstva naroda (Bjelorusija).
2007. - zlatna medalja s Erevanskog državnog sveučilišta (Armenija).
2007. - Vitez velikog križa Reda Sunca Perua.
2007. - Orden prijateljstva (Vijetnam).
2010. - Orden zasluga za domovinu II stupnja.
2010. - Orden Svetog blaženog princa Daniela Moskovskog 1. stupnja.
2012 - Red Dostyk, 1. stupanj ("Prijateljstvo").
Orden prijateljstva (Laos).
Orden Svetog blaženog princa Daniela Moskovskog, II stupanj (ROC).
Na institutu sam učio engleski, francuski i sinhalski (jezik naroda Šri Lanke). Piše poeziju i voli pjevati uz gitaru.
Teški pušač.
Hobiji
Hobi: rafting.
Predsjednik Ruske veslačke slalomske federacije.
Voli igrati nogomet, omiljeni tim je Spartak Moskva.
Obiteljski status
Oženjen, ima kćer.
- Supruga - Maria Lavrova.
- Kći - Ekaterina Lavrova.
Bilješke
- Podaci o prihodima, imovini i imovinskim obvezama koje su podnijeli članovi Vlade Ruske Federacije za izvještajnu financijsku godinu od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011.
- Sergej Lavrov voli rock
Nedavno je Sergej Viktorovich postao popularna osoba, o čijoj bih obitelji želio znati što je više moguće. Supruga Sergeja Lavrova, ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, pokušava ostati u sjeni svog poznatog supruga i ne oglašavati svoj osobni život. Izbjegava novinare i rijetko se pojavljuje na društvenim događanjima, pa nema puno detalja o tome kako Lavrovljeva supruga živi.
Tko je ona - Lavrovljeva žena?
Ima pedagoško obrazovanje, iako nikada nije morala raditi kao učiteljica. Kada se Marija Aleksandrovna udala za Sergeja Viktoroviča, on je studirao i završavao treću godinu na Moskovskom državnom institutu za međunarodne odnose, ona je također bila studentica, a nakon visokog obrazovanja Marija, kao supruga diplomata, nije imala priliku za rad po svojoj specijalnosti, te se posvetila suprugu i obitelji.
Na fotografiji - obitelj Sergeja Lavrova
Marija Aleksandrovna je skromna, inteligentna osoba koja voli da se što manje pojavljuje u javnosti, a kada je potrebno, uvijek pokušava biti blizu svog muža. Oblači se elegantno, ali suzdržano, što ukazuje na dobar ukus supruge Sergeja Viktoroviča. Prijatelji i rođaci kažu da je Maria Alexandrovna vrlo inteligentna, dobro odgojena osoba s osjećajem za takt, podržava svog muža u svemu i pruža mu pouzdanu pozadinu.
Biografija Marije Aleksandrovne Lavrove
Malo se zna o biografiji supruge Sergeja Lavrova, a tek od trenutka kada je postala njegova supruga. Kada je Marija Aleksandrovna živjela u Americi sa svojim suprugom, neko je vrijeme radila kao voditeljica knjižnice Stalne misije Ruske Federacije pri Ujedinjenim narodima.
Na fotografiji - Sergej i Marija Lavrov
Iako pokušava biti u sjeni svog supruga, Maria Lavrova zauzima aktivnu životnu poziciju i svojedobno je postala organizatorica "Kluba žena", ujedinjujući supruge diplomata. Zahvaljujući ovoj organizaciji žene koje su s obiteljima došle u stranu zemlju mogle su se lakše priviknuti na nove životne uvjete. Maria Alexandrovna govorila je suprugama diplomata kako se ponašati i govoriti na stranom teritoriju. Klub je vrlo brzo stekao ogromnu popularnost, a njegovi se članovi i danas s velikom zahvalnošću sjećaju Lavrova.
Obiteljski život Lavrovih traje više od četrdeset godina, a Maria se, prema sjećanjima njezinih prijatelja, zaljubila u Sergeja gotovo na prvi pogled. Bio je to visok, privlačan mladić koji je dobro čitao poeziju i izvodio pjesme uz gitaru.
Na fotografiji - Sergej Lavrov u mladosti
Lavrovi su se vjenčali dok su još bili studenti i od tada je Marija Aleksandrovna posvuda pratila svog muža. Sergej Viktorovič još uvijek nije napustio svoju strast prema poeziji - piše poeziju i pjeva uz gitaru. Osim toga, ruski ministar vanjskih poslova voli rafting i vodi Savez veslačkog slaloma.
Također je strastveni nogometaš, a ne samo da navija za svoj omiljeni tim, već i sam igra nogomet. Među njegovim lošim navikama je i pušenje, čega se nikada nije odrekao i ne namjerava.
Karijere supružnika
Sergej Viktorovič Lavrov odrastao je u obitelji zaposlenika Vneshtorga i nakon škole odlučio je upisati dvije visokoškolske ustanove odjednom - MGIMO i MEPhI. Budući da su prijamni ispiti održani ranije u prvom od njih, Lavrov je postao student Orijentalnog fakulteta MGIMO-a.
Njegovo prvo poslovno putovanje dogodilo se 1972. godine, kada je Sergej Viktorovich poslan na rad u Šri Lanku, gdje su on i njegova supruga živjeli četiri godine. Potom su nekoliko godina živjeli u Moskvi, a Lavrov je gradio karijeru u Ministarstvu vanjskih poslova Sovjetskog Saveza, sve dok početkom osamdesetih nije imenovan prvim tajnikom, a potom i savjetnikom Stalne misije Sovjetskog Saveza pri Ujedinjenim narodima. u New Yorku, a supruga Sergeja Lavrova Marija Lavrova otišla je zajedno s njim u SAD.
Godine 1988. Sergej Lavrov prešao je u Upravu za međunarodne gospodarske organizacije Ministarstva vanjskih poslova Sovjetskog Saveza i od mjesta zamjenika načelnika dospio do voditelja ovog odjela i na tom mjestu ostao do ranih devedesetih.
Godine 1992. preuzeo je visoku dužnost u jednom od odjela ruskog ministarstva vanjskih poslova, a dvije godine kasnije Sergej Viktorovič imenovan je stalnim predstavnikom naše zemlje u Ujedinjenim narodima, nakon što je prethodno radio kao supredsjedavajući Međuresorne komisije za Koordinacija sudjelovanja Ruske Federacije u mirovnim aktivnostima.
Na svim svojim dužnostima Lavrov se pokazao s najbolje strane, au ožujku 2004. godine imenovan je na mjesto ministra vanjskih poslova Ruske Federacije, a Sergej Viktorovič na tom mjestu radi do danas.
Djeca Marije i Sergeja Lavrova
Supruga Sergeja Viktoroviča Lavrova jedinu kćer Ekaterinu rodila je u Americi, a ona je mnogo godina provela u Americi. Tamo je Ekaterina završila školu, a zatim postala studentica na sveučilištu u Kolumbiji, smjer političke znanosti. Kasnije je kći ministra vanjskih poslova Ruske Federacije također stekla ekonomsko obrazovanje.
Na fotografiji - Ekaterina Vinokurova
Godine studija naziva jednima od najsretnijih i najsjajnijih u svojoj biografiji. U Londonu, gdje je Ekaterina otišla na praksu, upoznala je svog vršnjaka Aleksandra Vinokurova, nasljednika farmaceutskog magnata koji je studirao na Cambridgeu, za kojeg se udala 2008. godine.
Na fotografiji - Sergej Lavrov sa svojom kćerkom
Duljina njihovog bračnog života je deset godina, a supružnici tvrde da su sretni u braku. Alexander i Ekaterina imaju dvoje djece - sina Leonida i kćer. U svom suprugu Katya cijeni odgovornost, izvrstan smisao za humor i sportski duh. Kako bi parirala suprugu, trudi se redovito vježbati - pliva u bazenu, ide u teretanu i bavi se pilatesom. Osim toga, supružnici često izlaze na otvorenom i sudjeluju u triatlonu.
Priznaje da je oduvijek maštala o udaji za Rusa, budući da joj mentalitet stranaca ne odgovara. Kći Sergeja Viktoroviča Lavrova uspješna je poslovna žena i uspijeva se brinuti ne samo za djecu, već i za posao. Ekaterina kaže da su joj roditelji dali dobro obrazovanje i naučili je ispravnom odnosu prema svojim obavezama; uvijek su joj govorili da se treba oslanjati samo na sebe i svoje snage.
Na fotografiji - kći Sergeja Lavrova sa suprugom
Nikada nije koristila očevo prezime za postizanje svojih ciljeva i sve je mogla postići sama. Ekaterina Vinokurova, unatoč činjenici da je provela mnogo godina u inozemstvu, uvijek je sanjala o povratku u Rusiju i izgradnji karijere ovdje. Dugo je radila u Christie'su i uspjela se popeti na mjesto direktorice ove aukcijske tvrtke.
Na fotografiji - Alexander Vinokurov
U Rusiji je organizirala tvrtku Smart Art, koja promovira umjetničke predmete, djelujući kao posrednik između kolekcionara i umjetnika. Gospođa Vinokurova svojim glavnim ciljem smatra promociju djela ruskih umjetnika, koji bi, prema njezinu mišljenju, trebali zauzeti svoje pravo mjesto u velikim muzejskim zbirkama iu domovima poznatih kolekcionara. Ekaterinin suprug sada je predsjednik holdinga Summa Group i član uprave Novorossiysk Commercial Sea Port OJSC.