Znamo sigurno da se duše oba stanja zagrobnog života, (Raj i Pakao) spašene i nerazriješene, sjećaju svojih voljenih. Imajući jednog zajedničkog Boga, oni koji su prešli na onaj svijet oslanjaju se na molitve i zagovor živih i žele spasenje i za sebe i za one koji žive na zemlji. U evanđeoskoj prispodobi koju je izgovorio Gospodin:
“Bio je i neki prosjak po imenu Lazar, koji je ležao na svojim vratima sav u krastama i htio se nahraniti mrvicama koje su padale s bogataševog stola, a psi su došli i lizali njegove kraste. Prosjak je umro i nosili su ga Anđeli u naručje Abrahamovo I pokopaše ga u paklu, u mukama, ugleda Abrahama u daljini i Lazara u njegovom naručju i zavapi: Oče Abrahame, smiluj se. mene i pošalji Lazara da umoči vrh svog prsta u vodu i ohladi moj jezik, jer ja sam mučen u ovom plamenu: dijete, sjeti se da si već primio svoje dobro u svom životu, i Lazar se tješi evo, i ti trpiš, a iznad svega toga, između nas i tebe je uspostavljena velika provalija, tako da oni koji žele prijeći odavde k vama, ne mogu prijeći odande k nama , pošalji ga u kuću moga oca, jer imam petero braće; neka ih slušaju. Rekao je: ne, oče Abrahame, ali ako netko od mrtvih dođe k njima, oni će se pokajati. Tada mu (Abraham) reče: ako ne slušaju Mojsija i proroke, ni kad bi tko od mrtvih uskrsnuo, ne bi vjerovali.” (Luka 16,31)
Vidimo da se bogataš sjeća svoje braće i moli Gospodina da im pokaže čudo kako bi povjerovali.
Oni koji su umrli i nalaze se u paklu, sjećaju se svojih najmilijih, a ako se za njih moli u Crkvi, osjećaju neku vrstu olakšanja. Na primjer, kada je sveti Makarije Egipatski razgovarao s lubanjom, čuo je: "Kad moliš za nas, mi dobivamo neku radost..." Prema tome, evanđeoski bogataš mogao je znati za stanje života braće na zemlji iz vlastitog zagrobnog stanja – ne videći zagrobnu radost, zaključio je o njihovom bezbrižnom životu. Da su vodili pobožniji život, sasvim je moguće da ne bi zaboravili svog pokojnog brata, te bi molili za njega; tada bi i on mogao reći, poput lubanje svećenika, da dobiva neku utjehu od njihovih molitvi za njega. Ne dočekavši nikakvo olakšanje iza groba, bogataš izravno zaključuje o njihovom bezbrižnom životu. Dakle, na temelju ovoga možemo sa sigurnošću reći: umrli, osjetivši olakšanje patnje, razumiju da se za njih moli i da ih se sjećaju njihovi rođaci i prijatelji.
Što se tiče duša u Džennetu, mislim da one imaju potpunu slobodu u svom djelovanju. Oni prebivaju u Bogu i Duh Sveti prebiva posvuda, Bog je Duh (Ivan 4,24) i tko ostaje u Bogu, ostaje u Duhu Svetom. Dakle, duše svetih (opravdanih) ljudi ne samo da nas se sjećaju, nego nas i vide, jer, ponavljam, one imaju potpunu slobodu, za razliku od duša koje su kažnjene u paklu.
U svakom slučaju, Evgenija, ne smijemo zaboraviti moliti se za pokojne svaki put kada dođemo u Hram, kao i za vrijeme kućne molitve. Ako su vaši pokojnici (rodbina, prijatelji) opravdani od Boga, onda se i oni mole za vas pred Stvoriteljem, imajući na to svoje sveto pravo.
Valentina, Voronjež
Vide li nas mrtvi doista i osjećaju li molitvu?
Oče, čitam da nas mrtvi vide i osjećaju molitvu. Ali zašto od njih nema vijesti do 40 dana? Krivnjom neurokirurga, nakon operacije sam izgubila sina jedinca Aleksandra, starog 39 godina. Jako tugujem za njim, smirujem se čitajući psaltir, ostalo vrijeme su sjećanja na njega, malodušnost i suze. Čitam Bibliju - Propovjednik, pogl. 9 (4-10). Bog kaže: "Tražite i dat će vam se." Molim za svog sina, ali odatle je tišina, nema odgovora na moje molitve, zahtjeve i pitanja. I imam takvu bol i čežnju u srcu. Naređujem mise zadušnice, zadušnice, naručio sam nekoliko sorokousta za crkve i samostane, u samostanu se o njemu čita Psaltir, sam se molim... A odgovora nema. Zašto? Molim te odgovori, oče, ništa ne razumijem.
Dobro zdravlje, Valentina. Najprije bih vas ljudski pokušao smiriti, makar odgovorom da odagnate malodušnost i melankoliju. Ti, kršćanin, vjerojatno i bez mene dobro znaš da Gospodin upravlja svime na ovom svijetu. Mnogo je dokaza za to, a prvi je u Vjerovanju: “Vjerujem u jednoga Boga, Oca svemogućega.” Bez Njegove volje ništa se ne može dogoditi ni na ovom ni na onom svijetu. Također u Evanđelju postoji mnogo mjesta o pticama koje neće pasti bez volje Nebeskog Oca (Lk 12,6-7).
Na temelju izvedenih dokaza ne možemo reći da je vaš sin umro zbog pogreške neurokirurga. Umro je prije svega zato što mu je Gospodin dopustio prijeći s ovoga svijeta na drugi. I neposredno na zemlji, pogreška neurokirurga bila je samo "instrument" u rukama mudre Božje providnosti. Ako gledate iz ovog kuta, onda će se čovjek neminovno poniziti pred Božjom providnošću (uostalom, Bog je to htio i dopustio, a ne čovjek, Bog, koji je Ljubav, koji nikad ne griješi i točno zna što je za nas dobro i kada), i stoga, smirite se malo. Smirivši se, čovjek će početi jasnije razmišljati i trezvenije se moliti, bez lutanja misli. Ovo je prva i vrlo važna točka o kojoj bih vam želio reći.
Druga stvar na koju bih vam želio skrenuti pozornost je pitanje postojanja duše izvan tijela. U svom pitanju citirate Sveto pismo i, iako se iznutra slažete s njim, činite ozbiljnu pogrešku. Između Starog i Novog zavjeta stavljen je znak jednakosti. Stari zavjet je vrijeme kada se čekao dolazak Mesije; vrijeme u kojem nije bilo jasnog razumijevanja ni spasenja ni sudbine duše nakon smrti. U razgovoru sa jednom Samarijankom to je vrlo dobro izraženo: „Kada dođe Mesija da nam sve kaže“ (Evanđelje po Ivanu, poglavlje 4, stih 25). Sam naziv Oronulo već govori za sebe – odnosno raspadnuto, izvan upotrebe. U svom komentaru na Evanđelje po Ivanu, Teofilakt Bugarski piše: “Pod “vinom” možete razumjeti evanđeoski nauk, a pod “vodom” sve što je prethodilo Evanđelju, koje je bilo vrlo vodeno i nije imalo savršenstvo evanđelja. nastava. Dat ću vam primjer: Gospodin je čovjeku dao različite zakone, jedan u raju (Postanak 2,16-17), drugi pod Noom (Postanak 9), treći pod Abrahamom o obrezivanju (Postanak 17), četvrti preko Mojsija ( Izl. 19; Izl. 20), peti - kroz proroke. Svi su ti zakoni vodenasti u usporedbi s točnošću i snagom Evanđelja, ako ih itko razumije jednostavno i doslovno. Ako netko pronikne u njihov duh i shvati što se u njima krije, naći će vodu pretvorenu u vino. Jer onaj tko duhovno razlučuje ono što je jednostavno rečeno i što ga mnogi razumiju doslovno, bez sumnje će pronaći u ovoj vodi izvrsno vino, koje je naknadno pio i sačuvao zaručnik Krist, budući da se Evanđelje pojavilo u posljednja vremena (Ivan 2-10). ), još jedan podsjetnik na zmiju i na drevnu povijest (Br 21,5-9), i tako nas odjednom, s jedne strane, uči da je drevno srodno novom i da je jedan te isti Zakonodavac Stari i Novi zavjet, iako Marcion, Manes i ostala kolekcija sličnih heretika odbacuju Stari zavjet, govoreći da je to zakon zlog demijurga (umjetnika); s druge strane, uči da ako su Židovi izbjegli smrt gledajući bakreni lik zmije, onda ćemo mnogo više mi izbjegavati duhovnu smrt gledajući Raspetog i vjerujući u Njega. Možda usporedite sliku s istinom. Tu je obličje zmije, koja ima izgled zmije, ali nema otrova: dakle, ovdje je Gospodin Čovjek, ali slobodan od otrova grijeha, dolazi u obličju tijela grijeha, to jest, u sličnost tijelu podložnom grijehu, ali On sam nije tijelo grijeha. Tada su promatrači izbjegli fizičku smrt, a mi izbjegavamo duhovnu smrt. Tada je obješeni liječio ugrize zmija, a sada Krist liječi rane mentalnog zmaja (Ivan 3-15).“
Stari je zavjet obećavao dug život onima koji su u njemu ugodili Bogu, a Evanđelje takve nagrađuje životom ne prolaznim, nego vječnim i neuništivim (Iv 3-16). Teška je pogreška živjeti u skladu sa Starim zavjetom; morate pokušati pobjeći od ovoga.
Treće što treba reći je problem Vjere i Znanja. Vjerovati da su vaše molitve, suze, uzdasi, bol, sve one službe koje naručujete blagotvorne i pomažu da se duša vašeg sina Aleksandra očisti – to je jedno. Ali znati je druga stvar. Doista želimo odmah vidjeti rezultate svojih djela. Tamo gdje vlada znanje, još uvijek ima vrlo malo vjere. Takva osoba još nije čvrsta; oklijeva, njiše se i spremna je pasti. Tko čvrsto vjeruje, ne trebaju mu nikakve pojave s onoga svijeta. U prispodobi o bogatašu i Lazaru, na samom kraju, bogataš moli Abrahama: „Pošalji Lazara u kuću mog oca. Abraham se protivi: “Oni imaju Sveta pisma, neka im vjeruju.” Bogataš odgovara: "Ne, oni neće vjerovati svetim spisima, ali ako netko uskrsne iz mrtvih, hoće." Tada mu je Abraham rekao: “Kad ne bi slušali Mojsija i proroke, ni kad bi tko od mrtvih uskrsnuo, ne bi vjerovali” (Lk 16,31).
Ima i danas takvih ljudi koji kažu: “Tko je vidio što se događa u paklu? Tko je došao odande i rekao nam?” Neka slušaju Abrahama koji kaže da ako ne slušamo Pismo, nećemo vjerovati onima koji bi nam došli iz pakla. To je očito iz primjera Židova. Oni, budući da nisu slušali Pismo, nisu vjerovali ni kad su vidjeli uskrsnule mrtve, pa su čak pomišljali da ubiju Lazara (Iv 12,10). Na isti način, nakon što su mnogi od mrtvih uskrsnuli tijekom raspeća Gospodnjeg (Matej 27,52), Židovi su još većim ubojstvom udahnuli apostole. Štoviše, da je ovo uskrsnuće mrtvih bilo korisno za našu vjeru, Gospodin bi to često činio. Ali sada ništa nije korisnije od pažljivog istraživanja Svetog pisma (Ivan 5:39). Đavao bi uspio uskrsnuti mrtve (iako) na sablasan način, i stoga bi zaveo lude, usađujući među njih nauk o paklu, vrijedan svoje zlobe. Ali uz naše dobro proučavanje Svetog pisma, đavao ne može izmisliti ništa slično. Jer oni (Sveto pismo) su svjetiljka i svjetlo (2 Pt 1,19), čijim se sjajem razbojnik otkriva i razotkriva. Dakle, trebate vjerovati Svetom pismu, a ne zahtijevati uskrsnuće mrtvih (Evanđelje po Luki, poglavlje 16, stihovi 19-31).
Ne trebamo tražiti vizije i pojave da potvrdimo svoje znanje. Sve snage svoje duše i tijela trebamo usmjeriti na stjecanje vjere. Bog se prema svakom čovjeku odnosi na najbolji način sa stajališta njegova spasenja i sudbine u vječnosti.
Tebi je sada jako teško i bolno, teško je preživjeti ovu tugu. Čini mi se da bi, možda, iz snažne majčinske ljubavi mogao, i ne primjećujući se, voljeti stvorenje više od Stvoritelja, odnosno svoga sina više od Boga. Upravo te ta vezanost boli i boli. Molim vas, pogledajte Evanđelje po Luki, poglavlje 14, stih 26. Ako mirno pogledate, vidjet ćemo da Bog postoji kakav je bio, i vi ste živi, i duša vašeg sina Aleksandra je živa. Strpljenje vam, duhovna snaga, vjera i nada u Boga.
Nakon smrti voljene osobe, naša svijest ne želi prihvatiti činjenicu da je više nema. Voljela bih vjerovati da nas se negdje daleko na nebu sjeća i može poslati poruku.
U ovom članku
Veza između duše i živog čovjeka
Sljedbenici religijskih i ezoterijskih učenja smatraju dušu malom česticom Božanske svijesti. Na Zemlji se duša očituje kroz najbolje osobine osobe: dobrotu, poštenje, plemenitost, velikodušnost, sposobnost opraštanja. Kreativne sposobnosti smatraju se darom od Boga, što znači da se također ostvaruju kroz dušu.
Ona je besmrtna, ali ljudsko tijelo ima ograničen životni vijek. Stoga, na kraju zemaljskog života, duša napušta tijelo i odlazi na drugu razinu svemira.
Osnovne teorije o zagrobnom životu
Mitovi i religijski pogledi naroda nude svoje viđenje onoga što se događa s čovjekom nakon smrti. Na primjer, "Tibetanska knjiga mrtvih" opisuje korak po korak sve faze kroz koje duša prolazi od trenutka umiranja do sljedeće inkarnacije na Zemlji.
Raj i pakao, Nebeski sud
U judaizmu, kršćanstvu i islamu, osobu nakon smrti čeka nebeski sud, na kojem se ocjenjuju njegova zemaljska djela. Ovisno o broju pogrešaka i dobrih djela, Bog, anđeli ili apostoli dijele mrtve ljude na grešnike i pravednike kako bi ih poslali ili u raj na vječno blaženstvo ili u pakao na vječne muke.
Međutim, stari Grci su imali nešto slično, gdje su svi mrtvi slani u podzemno kraljevstvo Hada pod skrbništvom Kerbera. Duše su također raspoređene prema njihovoj razini pravednosti. Pobožni su ljudi smješteni u Elizij, a poročni ljudi smješteni su u Tartar.
Osuda nad dušama prisutna je u različitim varijacijama u drevnim mitovima. Konkretno, Egipćani su imali božanstvo, Anubisa, koji je vagao srce pokojnika nojevim perom kako bi izmjerio težinu njegovih grijeha. Čiste duše uputile su se u rajska polja boga Sunca Ra, kamo ostalima nije bilo dopušteno.
Duše pravednika idu u nebo
Evolucija duše, karma, reinkarnacija
Religije drevne Indije drugačije gledaju na sudbinu duše. Prema predaji, ona dolazi na Zemlju više puta i svaki put stječe neprocjenjivo iskustvo potrebno za duhovni razvoj.
Svaki život je vrsta lekcije koja se prolazi kako bi se dosegla nova razina Božanske igre. Sve radnje i djela osobe tijekom života čine njegovu karmu, koja može biti dobra, loša ili neutralna.
Koncepti "pakla" i "raja" nisu ovdje, iako su rezultati života važni za nadolazeću inkarnaciju. Osoba može zaraditi bolje uvjete u sljedećoj reinkarnaciji ili se roditi u tijelu životinje. Sve određuje ponašanje tijekom vašeg boravka na Zemlji.
Prostor između svjetova: nemirni
U pravoslavnoj tradiciji postoji koncept 40 dana od trenutka smrti. Datum je važan, jer više sile donose konačnu odluku o prebivalištu duše. Prije toga ima priliku oprostiti se od njoj dragih mjesta na Zemlji, a također se podvrgava testovima u suptilnim svjetovima - kušnjama, gdje je iskušavaju zli duhovi.
Tibetanska knjiga mrtvih navodi sličan vremenski period. I također navodi iskušenja koja se susreću na putu duše. Postoje sličnosti između potpuno različitih tradicija. Dva vjerovanja govore o prostoru između svjetova, gdje preminula osoba boravi u suptilnoj materijalnoj ljusci (astralno tijelo).
Godine 1990. objavljen je film “Duh https://www.kinopoisk.ru/film/prividenie-1990-1991/”. Smrt je iznenada zatekla junaka filma - Sam je izdajnički ubijen na dojavu poslovnog partnera. Dok je u tijelu duha, on istražuje i kažnjava krivca.
Ova mistična drama savršeno je ocrtala astralnu razinu i njezine zakone. Film je također objasnio zašto je Sam zapeo između svjetova: imao je nedovršenog posla na Zemlji - zaštititi ženu koju je volio. Postigavši pravdu, Sam dobiva prolaz u raj.
Nemirne duše postaju duhovi
Ljudi čiji su životi prekinuti u ranoj mladosti, ubojstvom ili nesrećom, ne mogu se pomiriti s činjenicom da ih više nema. Zovu se nemirne duše. Lutaju Zemljom kao duhovi i ponekad čak pronađu način da obznane svoju prisutnost. Ova pojava nije uvijek uzrokovana tragedijom. Razlog može biti jaka privrženost supružnicima, djeci, unucima ili prijateljima.
Video – film o nemirnim dušama:
Je li istina da nas mrtvi ljudi mogu vidjeti?
Mnogo je sličnosti u pričama onih koji su doživjeli kliničku smrt. Skeptici sumnjaju u pouzdanost takvog iskustva, vjerujući da su posmrtne slike halucinacije koje stvara mozak koji blijedi.
Slavni iscjelitelj Mirzakarim Norbekov govori o tome kako je četiri godine vodio istraživanje kliničke smrti. 380 od 500 pacijenata opisalo je iskustvo potpuno isto, razlika je bila samo u detaljima.
Osoba je vidjela svoje fizičko tijelo izvana, a to nisu bile halucinacije. Uključena je još jedna vizija, omogućujući promatranje što se događa u bolničkoj sobi i izvan nje. Štoviše, osoba je mogla apsolutno točno opisati mjesto na kojem nije bila fizički prisutna. Svi slučajevi su pažljivo dokumentirani i provjereni.
Što osoba vidi?
Vjerujmo na riječ ljudima koji su gledali dalje od fizičkog svijeta i sistematizirali svoje iskustvo:
- Prva faza je neuspjeh, osjećaj pada. Ponekad – doslovno. Prema priči svjedoka koji je u tučnjavi zadobio ranu od noža, prvo je osjetio bol, a zatim počeo padati u mračni bunar skliskih zidova.
- Tada se “pokojnik” nađe tamo gdje se nalazi njegova fizička ljuštura: u bolničkoj sobi ili na mjestu nesreće. U prvom trenutku ne razumije što vidi od sebe. Ne prepoznaje vlastito tijelo, ali, osjećajući povezanost, može zamijeniti "pokojnika" za rođaka.
- Očevidac dolazi do spoznaje da je pred njim njegovo vlastito tijelo. Dolazi do šokantnog otkrića da je mrtav. Postoji akutni osjećaj protesta. Ne želim se rastati od zemaljskog života. Vidi doktore kako rade na njemu, promatra zabrinutost svoje rodbine, ali ne može učiniti ništa.
- Postupno se osoba navikava na činjenicu smrti, a zatim se tjeskoba povlači, dolazi mir i spokoj. Osoba razumije da ovo nije kraj, već početak nove faze. I tada se pred njim otvara put prema gore.
Što duša vidi?
Nakon toga osoba dobiva novi status. Čovječanstvo pripada Zemlji. Duša se šalje u raj (ili višu dimenziju). U tom trenutku sve se mijenja. Duša sebe doživljava kao oblak energije, više kao raznobojnu auru.
U blizini se pojavljuju duše voljenih koji su ranije umrli. Izgledaju kao žive tvari koje emitiraju svjetlost, ali putnik točno zna koga je sreo. Ove esencije pomažu prijeći na sljedeću fazu, gdje Anđeo čeka - vodič u više sfere.
Put koji duša slijedi obasjan je Svjetlom
Ljudima je teško riječima opisati sliku Božanskog bića na putu duše. Ovo je utjelovljenje ljubavi i iskrene želje da se pomogne. Prema jednoj verziji, ovo je anđeo čuvar. Prema drugom, on je praotac svih ljudskih duša. Vodič s pridošlicom komunicira telepatijom, bez riječi, drevnim jezikom slika. Demonstrira događaje i nedjela iz svog prošlog života, ali bez imalo osude.
Put prolazi kroz prostor ispunjen Svjetlom. Oni koji su doživjeli kliničku smrt govore o osjećaju nevidljive barijere koja vjerojatno služi kao granica između svijeta živih i kraljevstva mrtvih. Nitko od onih koji su se vratili nije shvatio iza vela. Ono što je iza crte nije dano živima da znaju.
Može li duša pokojnika doći u posjet?
Religija osuđuje prakticiranje spiritualizma. To se smatra grijehom, jer se demon iskušenja može pojaviti pod krinkom preminulog rođaka. Ozbiljni ezoteričari također ne odobravaju takve sesije, jer se u ovom trenutku otvara portal kroz koji mračni entiteti mogu prodrijeti u naš svijet.
Crkva osuđuje seanse zbog komuniciranja s mrtvima
Međutim, takvi posjeti mogu se dogoditi na inicijativu onih koji su napustili Zemlju. Ako je postojala jaka veza među ljudima u zemaljskom životu, onda je smrt neće prekinuti. Najmanje 40 dana duša pokojnika može posjećivati rodbinu i prijatelje i promatrati ih sa strane. Ljudi s visokom osjetljivošću osjećaju tu prisutnost.
Pokojnik koristi prostor sna za susret sa živima. Može se pojaviti usnulom rođaku da ga podsjeti na sebe, pruži podršku ili da savjet u teškoj životnoj situaciji.
Nažalost, snove ne shvaćamo ozbiljno, a ponekad jednostavno zaboravimo što smo noću sanjali. Stoga pokušaji naših preminulih rođaka da dopru do nas u snu nisu uvijek uspješni.
Može li preminula osoba postati anđeo čuvar?
Svatko drugačije doživljava odlazak voljene osobe. Za majku koja je izgubila dijete takav je događaj prava tragedija. Čovjeku je potrebna potpora i utjeha, jer u srcu vlada bol gubitka i čežnja. Veza između majke i djeteta posebno je jaka, pa djeca akutno osjećaju patnju.
Djeca koja rano umru mogu postati anđeli čuvari
Međutim, svaki preminuli rođak može postati anđeo čuvar za obitelj. Važno je da tijekom svog života ta osoba bude duboko religiozna, poštuje zakone Stvoritelja i teži pravednosti.
Kako mrtvi mogu kontaktirati žive?
Duše preminulih ne pripadaju materijalnom svijetu, stoga nemaju priliku pojaviti se na Zemlji kao fizičko tijelo. U svakom slučaju, nećemo ih moći vidjeti u dosadašnjem obliku. Osim toga, postoje neizgovorena pravila prema kojima se mrtvi ne mogu izravno miješati u poslove živih.
- Prema teoriji reinkarnacije, preminuli rođaci ili prijatelji vraćaju nam se, ali u liku druge osobe. Na primjer, mogu se pojaviti u istoj obitelji, ali kao mlađa generacija: baka koja je otišla na drugi svijet može se vratiti na Zemlju kao vaša unuka ili nećakinja, iako, najvjerojatnije, njezino sjećanje na prethodnu inkarnaciju neće biti sačuvana.
- Druga mogućnost su spiritualističke seanse, o čijoj smo opasnosti već govorili. Mogućnost dijaloga, naravno, postoji, ali je crkva ne odobrava.
- Treća komunikacijska mogućnost su snovi i astralni plan. Ovo je prikladnija platforma za one koji su preminuli, budući da astralna razina pripada nematerijalnom svijetu. Živi ulaze u ovaj prostor također ne u fizičkoj ljusci, već u obliku suptilne supstance. Dakle, dijalog je moguć. Ezoterična učenja preporučuju ozbiljno shvaćanje snova koji uključuju preminule voljene osobe i slušanje njihovih savjeta, jer mrtvi imaju veću mudrost od živih.
- U iznimnim slučajevima duša pokojnika može se pojaviti u fizičkom svijetu. Ova prisutnost može se osjećati kao jeza niz kralježnicu. Ponekad čak možete vidjeti nešto poput sjene ili siluete u zraku.
- U svakom slučaju, ne može se poreći veza između umrlih i živih. Druga je stvar što tu vezu ne percipiraju i ne razumiju svi. Na primjer, duše preminulih mogu nam slati znakove. Postoji vjerovanje da ptica koja slučajno uleti u kuću nosi poruku iz zagrobnog života koja poziva na oprez.
Ovaj video govori o komunikaciji s mrtvima kroz snove:
Mišljenja znanstvenika o duši i zagrobnom životu
Predstavnici znanosti zauzeli su stav materijalizma, a crkva je uvijek osuđivala ateiste.
Ranije su znanstvenici vjerovali da ne postoji duša. Svijest i psiha su aktivnosti mozga i živčanog sustava. Sukladno tome, prestankom života fizičkog tijela umire i svijest. Znanstvenici također nisu ozbiljno shvatili zagrobni život. Bili su uvjereni da se u crkvi govori o raju i paklu kako bi se postigla poslušnost među župljanima.
Prije otprilike jednog stoljeća, Albert Einstein iznio je opću teoriju relativnosti, koja je revolucionirala znanstvena gledišta o strukturi Svemira. Pokazalo se da su takve kategorije materije kao što su vrijeme i prostor nestabilne. A Einstein je doveo u pitanje i samu materiju, izjavivši da je razumnije govoriti o energiji u njezinim različitim manifestacijama.
Razvoj kvantne fizike također je napravio prilagodbe svjetonazora znanstvenika. Pojavila se teorija o mnogim varijantama Svemira. A eksperimentalno je dokazano da svijest može utjecati na procese u svijetu mikročestica.
Ovaj video govori o pogledu modernih znanstvenika na fenomen smrti:
Što kažu pojedini znanstvenici
Krećući se u svemir i uranjajući u procese mikrosvijeta, znanstvenici su pomicali granice percepcije i došli do ideje o postojanju Univerzalnog uma, kojeg religije nazivaju Bogom. U animaciju Kozmosa nisu se uvjerili kroz slijepu vjeru, već tijekom brojnih znanstvenih eksperimenata.
ruski biolog Vasilij Lepeškin
U 1930-ima, ruski biokemičar otkrio je emisije energije koje proizlaze iz umirućeg tijela. Rafali su snimljeni na ultraosjetljivom fotografskom filmu. Znanstvenik je na temelju promatranja došao do zaključka da se iz umirućeg tijela izdvaja posebna tvar, koja se u religijama obično naziva duša.
Profesor Konstantin Korotkov
Doktor tehničkih znanosti razvio je metodu vizualizacije plinskim pražnjenjem (GDV) koja omogućuje snimanje finomaterijalnog zračenja ljudskog tijela i dobivanje slike aure u stvarnom vremenu.
Profesorica je metodom GDV snimala energetske procese u trenutku smrti. Zapravo, Korotkovljevi eksperimenti dali su sliku kako suptilna komponenta izlazi iz umiruće osobe. Znanstvenik smatra da tada svijest, zajedno sa suptilnim tijelom, odlazi u drugu dimenziju.
Fizičari Michael Scott iz Edinburgha i Fred Alan Wolf iz Kalifornije
Pristaše teorije o mnogim paralelnim svemirima. Neke od njihovih opcija podudaraju se sa stvarnošću, druge se radikalno razlikuju od nje.
Nijedno živo biće (točnije njegovo duhovno središte) nikada ne umire. Istovremeno se utjelovljuje u različitim verzijama stvarnosti, a svaki pojedini dio nije svjestan svojih dvojnika iz paralelnih svjetova.
Profesor Robert Lantz
Povukao je analogiju između kontinuiranog postojanja ljudi i životnih ciklusa biljaka, koje umiru zimi, ali ponovno počinju rasti u proljeće. Stoga su Lanzova gledišta bliska istočnjačkoj doktrini osobne reinkarnacije.
Profesor priznaje postojanje paralelnih svjetova u kojima u isto vrijeme živi ista duša.
Anesteziolog Stuart Hameroff
Zbog specifičnosti posla promatrao sam ljude na rubu života i smrti. Sada je siguran da duša ima kvantnu prirodu. Stewart vjeruje da ga ne tvore neuroni, već jedinstvena supstanca Svemira. Nakon smrti fizičkog tijela, duhovne informacije o osobnosti prenose se u svemir i tamo žive kao slobodna svijest.
Zaključak
Kao što vidite, ni religija ni moderna znanost ne poriču postojanje duše. Znanstvenici su, usput, čak nazvali njegovu točnu težinu - 21 gram. Napustivši ovaj svijet, duša nastavlja živjeti u drugoj dimenziji.
Plava boja aure u biopolju osobe: kako vas strast prema ezoteriji može učiniti vidovitimPostoji nekoliko mjesta u Svetom pismu gdje možemo naučiti o životu nakon smrti. Moje razmišljanje temeljit će se na odlomku iz Evanđelja po Luki.
Izvadak je sljedeći: Ev. Luka 16. poglavlje, stihovi 19 do 31.
Predstavljam vam nekoliko verzija prijevoda gornjeg odlomka iz Svetog pisma.
19 Neki čovjek bijaše bogat, odjeven u grimiz i fini lan, i svaki dan se veličanstveno gostio.
20 Bio je i neki prosjak po imenu Lazar, koji je ležao na njegovim vratima prekriven ranama
21 I zaželio je da se nahrani mrvicama koje su padale s bogataševa stola, a psi su dolazili i lizali mu čireve.
22 Prosjak je umro i anđeli su ga odnijeli u Abrahamovo krilo. I bogataš je umro i bio pokopan.
23 I u paklu, mučeći se, podiže oči i ugleda izdaleka Abrahama i Lazara u njegovom krilu
24 I povika i reče: Oče Abrahame! smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vrh svog prsta u vodu i rashladi mi jezik, jer se mučim u ovom plamenu.
25 Ali Abraham reče: dijete! sjeti se da si već primio svoje dobro u svom životu, a Lazar je primio tvoje zlo; sad se on ovdje tješi, a ti trpiš;
26 A uz sve to između nas i vas stvorio se veliki jaz, tako da oni koji žele prijeći odavde k vama ne mogu, niti odande mogu prijeći k nama.
27 Tada reče: “Molim te, oče, pošalji ga u kuću mog oca,
28 Jer imam petero braće; neka im svjedoči, da i oni ne dođu na ovo mjesto muka.
29 Abraham mu reče: “Imaju Mojsija i proroke; neka ih slušaju.
30 A on reče: "Ne, oče Abrahame, nego dođe li im tko od mrtvih, obratit će se."
31 Tada mu [Abraham] reče: Kad ne bi slušali Mojsija i proroke, čak ni kad bi netko od mrtvih uskrsnuo, ne bi vjerovali.
(Luka 16,19-31)
19 Isus je rekao: “Jednom davno živio je jedan bogat čovjek. Oblačio se u najskuplju i najluksuzniju odjeću i svakodnevno uživao u svom bogatstvu.
20 Jednog prosjaka po imenu Lazar, prekrivenog ranama, često su dovodili na njegova vrata.
21 I ondje je čekao da se nasiti komadićima hrane koji su padali s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu rane.
22 Kad je prosjak umro, anđeli su ga odnijeli Abrahamu. I bogataš je umro i bio pokopan.
23 I u kraljevstvu mrtvih, gdje je bogataš bio mučen, podiže pogled i ugleda Abrahama u daljini kako drži Lazara u rukama.
24 I povika: "Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da nakvasi prst svoj vodom i osvježi mi jezik, jer se mučim u ovoj vatri!"
25 Ali Abraham reče: “Sine moj, sjeti se da si ti u životu primio samo dobre stvari, a Lazar je dobio samo loše stvari. Ovdje se on utješio, a ti trpiš.
26 I golema je provalija između tebe i nas, nitko ne može prijeći preko nje i pomoći, i nitko ne može prijeći k nama.”
27 A bogataš reče: “Onda te molim, oče, pošalji Lazara u kuću mog oca,
28 Jer imam petero braće; neka ih upozori da i oni ne završe ovdje na mučenju.”
29 Ali Abraham reče: “Imaju Mojsija i proroke. Neka ih slušaju."
30 Tada reče bogataš: "Ne, oče Abrahame, ali ako netko od mrtvih dođe k njima, pokajat će se."
31 Na to mu Abraham odgovori: "Ako ne slušaju Mojsija i proroke, neće vjerovati ni onome koji uskrsnu od mrtvih."
(Luka 16,19-31)
Kazna za neosjetljivost
Ova je prispodoba napisana tako vješto da nema nijedne nepotrebne fraze. Pogledajmo pobliže lica koja su u njemu prikazana.
1. Prvo, bogataš. Svaka riječ o njemu govori o raskoši u kojoj je živio. Obukao se u purpurnu i finu, lijepu lanenu odjeću. Tako se obično opisuje odjeća visokih svećenika, koja je u to vrijeme koštala basnoslovne novce. I svaki dan jeo je raskošnu hranu.
U izvorniku se riječ gozba obično odnosila na gurmane koji jedu izvrsna i skupa jela. Bogataš je to činio svaki dan. Time je nedvojbeno prekršio četvrtu zapovijed. Ova zapovijed ne samo da zabranjuje rad subotom, već također kaže: "Radi šest dana" (Izl 20,9).
U zemlji u kojoj su obični ljudi bili sretni ako su jednom tjedno jeli meso i gdje su morali naporno raditi šest dana u tjednu, bogataš je utjelovljenje besposlice i prepuštanja uživanju. A Lazar je ležao čekajući da padnu mrvice s bogataševa stola.
U ono vrijeme nije bilo ni noževa, ni vilica, ni salveta; Hranu su jeli rukama, a nakon jela su prali ruke. I u vrlo bogatim kućama brisali su ruke kriškama kruha, koje su potom bacali.
Upravo je te kriške kruha Lazar čekao.
2. Drugo – Lazar. Začudo, Lazar je jedino ime koje se spominje u parabolama. Ime Lazar je latinizirani oblik hebrejskog imena. Eleazar, što znači " Bog mi je podrška i pomoć«.
Bio je prosjak, sav u krastama i toliko slab da nije mogao otjerati pse koji su mu lizali kraste. Ovo je slika u ovom svijetu. Ali mijenja se, i na budućem svijetu Lazar je u slavi u Abrahamovu krilu, a bogataš je u paklu u mukama.
Što je grijeh bogataša?
Uostalom, on nije naredio da se Lazar ukloni s vrata svoje kuće. Nije se protivio Lazaru da primi kruh koji mu je bačen sa stola. Nije ga udario nogom dok je prolazio. Ne, bogataš nije bio namjerno okrutan prema Lazaru.
Ali bogatašev grijeh bio je u tome što jednostavno nije obraćao pažnju na Lazara, prihvatio je svoju situaciju kao prirodnu i neizbježnu: Lazar bi trebao ležati u patnji i gladan, a on, bogataš, kupao se u raskoši.
Netko je o njemu rekao: “Bogataš nije otišao u pakao zbog onoga što je učinio, nego je bio osuđen na muke zbog onoga što nije učinio.”
Grijeh bogataša bio je u tome što je mogao mirno vidjeti patnju i potrebu, ali one nisu ispunile njegovo srce sažaljenjem i samilošću; vidio je bližnjega kako pati i gladuje, a nije učinio ništa da se išta poboljša.
Bio je kažnjen jer nije primijetio tugu svog susjeda.
Možda se čini okrutnim što je Abraham odbio poslati bogataša Lazara da upozori njegovu braću na njihovu sudbinu. Ali apsolutno je jasno da ako je ljudima dana istinita Riječ Božja, i ako kamo god pogledaju postoji tuga koja zahtijeva utjehu; potreba za pomoći; i patnje koje treba ublažiti – a to kod njih ne izaziva sućut niti pomoć – onda im nemaju čime pomoći.
Kakvo strašno upozorenje: bogataš nije sagriješio čineći loše stvari, već ne čineći ništa dobro.
Pogledajmo mjesto detaljnije
16,19-21 Gospodin zaključuje svoj govor o upravljanju materijalnim dobrima pričom o dva života, dvije smrti i dvije posljedice. Imajte na umu da ovo nije parabola. Ovo ističemo jer neki kritičari pokušavaju objasniti ozbiljno značenje ove priče navodeći da je to navodno parabola.
Od samog početka mora biti jasno da bezimeni bogataš nije bio osuđen na pakao zbog svog bogatstva. Osnova spasenja je vjera u Gospodina, a ljudi će biti osuđeni jer odbijaju vjerovati u Njega.
Osobito je ovaj bogataš pokazao da nema prave spasonosne vjere svojim ravnodušnim prezirom prema prosjaku koji je ležao krasta pred njegovim vratima.
Da je u njemu bila ljubav Božja, ne bi mogao živjeti u raskoši, udobnosti i sigurnosti dok mu je suplemenik ležao na vratima kuće i molio za mrvice kruha. S naporom bi ušao u Kraljevstvo Božje da se odrekao srebroljublja.
Također je istina da Lazar nije bio spašen zbog svog siromaštva. Što se tiče spasenja duše, pouzdao se u Gospodina.
Sada obratite pozornost na portret bogataša, koji se ponekad naziva i "bogataš". Oblačio se samo u najskuplju i najmoderniju odjeću, a stol mu je bio krcat najfinijim jelima. Živio je za sebe, prepuštajući se užicima i željama tijela. Nije imao iskrene ljubavi prema Bogu i brige za drugu, sličnu osobu.
Lazara- sušta suprotnost od njega. To je onaj nesretni prosjak koji je svaki dan ležao pred bogataševom kućom, bio sav u krastama, iscrpljen od gladi i gonjen od prljavih pasa koji su mu lizali kraste.
16,22 Kad je prosjak umro, anđeli su ga odnijeli u Abrahamovo krilo. Mnogi sumnjaju jesu li anđeli zapravo uključeni u prijenos duša vjernika na nebo. Ne vidimo razloga sumnjati u jednostavnu snagu ovih riječi. Anđeli služe vjernicima u ovom životu, a očito postoji razlog zašto bi to isto trebali činiti na času smrti.
Abrahamovo krilo je figurativni izraz koji označava mjesto blaženstva. Za svakog Židova pomisao na zajedništvo s Abrahamom povezana je s neizrecivim blaženstvom. Držimo da je Abrahamovo krilo isto što i nebo.
Kada je bogataš umro, njegovo tijelo je pokopano - tijelo koje je on zadovoljio i na koje je potrošio toliko novca.
16,23-24 Ali tu nije kraj priče. Njegova duša, ili samosvjesna supstanca, otišla je u pakao.
Pakao(grčki prijevod starozavjetne riječi " šeol") je stanište mrtvih duša. U razdoblju Starog zavjeta o njemu se govorilo kao o mjestu spašenih i nespašenih. Ovdje se o njemu govori kao o mjestu rezerviranom za nespašene, jer čitamo da je bogataš bio u mukama. Učenici su vjerojatno bili začuđeni kada je Isus rekao da bogataš ide u pakao.
Na temelju Starog zavjeta uvijek su učili da je bogatstvo znak Božjeg blagoslova i naklonosti. Izraelcu koji je poslušao Gospodina obećano je materijalno blagostanje. Kako je onda bogati Židov mogao otići u pakao?
Gospodin Isus je upravo objavio da je s Ivanovim propovijedanjem započeo novi poredak stvari. Stoga bogatstvo nije znak blagoslova. Služi kao test nečije vjernosti u domaćinstvu. Kome je mnogo dano, mnogo će se i tražiti.
Stih 23 razotkriva ideju da "duša spava", teoriju da je duša nesvjesna tijekom razdoblja između smrti i uskrsnuća. Ajet dokazuje da s onu stranu kabura postoji svjesno postojanje.
Zapravo, zadivljeni smo golemim znanjem koje je bogataš posjedovao. Ugledao je Abrahama u daljini i Lazara u njegovom krilu. Mogao je čak komunicirati s Abrahamom. Nazvavši ga "ocem Abrahamom", molio ga je za milost i zamolio Lazara da donese kap vode i ohladi mu jezik.
Postavlja se, naravno, pitanje: kako netjelesna duša može iskusiti žeđ i muku u plamenu. Možemo samo zaključiti da se radi o slikovitom izrazu, ali to ne znači da patnja nije stvarna.
16,25 Abraham ga je nazvao "dijetetom", čime je potvrdio da je njegov fizički potomak, iako očito ne i duhovni. Patrijarh ga je podsjetio na život proveden u luksuzu, zadovoljstvu i zadovoljstvu. Sjetio se i Lazarovog siromaštva i patnje. Sada su, s druge strane groba, promijenili mjesta. Nejednakost na zemlji je preokrenuta.
16,26 Iz ovog stiha učimo da izbori koje napravimo u ovom životu određuju našu vječnu sudbinu, a jednom kad nastupi smrt, ta je sudbina zapečaćena. Nema prijelaza iz boravišta spašenih u prebivalište osuđenih, i obrnuto.
16,27-31 Nakon smrti, bogataš iznenada postaje evanđelist. Želi da netko ode do njegovih petero braće s upozorenjem da ne dolaze na ovo mjesto muke.
Abraham je odgovorio da ova petorica braće, budući da su bili Židovi, imaju Sveto pismo Starog zavjeta i da bi oni trebali biti dovoljni za upozorenje. Bogataš se usprotivio Abrahamu, rekavši da će se sigurno pokajati ako im netko od mrtvih dođe. Ipak, Abraham je zadnju riječ ostavio za sebe. Izjavio je da je neslušanje Riječi Božje konačno. Ako ljudi ne slušaju biblijska upozorenja, neće vjerovati ni ako netko uskrsne od mrtvih.
Uvjerljiv dokaz za to je ono što se dogodilo samom Gospodinu Isusu. Uskrsnuo je od mrtvih, ali ljudi još uvijek ne vjeruju u to.
Iz Novog zavjeta znamo da kada vjernik umre, njegovo tijelo ide u grob, ali njegova duša odlazi u nebo da bude s Kristom.
8 Tada smo zadovoljni i želimo radije napustiti tijelo i biti s Gospodinom.
(2. Korinćanima 5,8)23 Privlači me i jedno i drugo: želim se riješiti i biti s Kristom, jer ovo je neusporedivo bolje;
(Fil 1,23)
Kada nevjernik umre, njegovo tijelo ide u grob na isti način, ali njegova duša ide u pakao. Za njega je pakao mjesto patnje i kajanja.
Prilikom uznesenja Crkve, tijela vjernika će ustati iz svojih grobova i ponovno se sjediniti s duhom i dušom.
13 Neću, braćo, da ne znate o mrtvima, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade.
14 Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog sa sobom dovesti i one koji usnuše u Isusu.
15 Jer ovo vam kažemo po riječi Gospodnjoj: mi koji živimo i ostanemo do dolaska Gospodnjega nećemo upozoravati one koji su mrtvi;
16 Jer sam će Gospodin sići s neba na klic, na glas arkanđela i trube Božje, i mrtvi u Kristu uskrsnut će prvi;
17 Tada ćemo mi koji živimo i ostali biti zajedno s njima uzneseni na oblacima u susret Gospodinu u zraku, i tako ćemo uvijek biti s Gospodinom.
18 Tješite dakle jedni druge ovim riječima.
(1. Solunjanima 4,13-18)